Srpska pravoslavna crkva i pravoslavni vernici danas slave Ivanjdan, rođenje Svetog Jovana Preteče, odnosno Svetog Jovana Krstitelja. Ovaj svetac proslavlja se nekoliko puta u godini, a današnji praznik zove se i letnji Sveti Jovan, a najčešće se naziva Ivanjdan, po Ivandanjskom cveću, a kasnije i venčiću koji se pravi uglavnom od lekovitih trava, čija je prvobitna namena bila da se lekovite trave tog dana beru i to uglavnom pre ili posle odlaska u crkvu, potom suše i čuvaju za zimu , kao narodni lekovi i zaštita od mnogih bolesti. Ova narodna fitoterapija menjala se vremenom, ali se do danas očuvao običaj branja lekovitog bilja, posebno kantariona, koji se potom stavlja u tegle, prelije biljnim, nabolje maslinovim uljem i čuva 40 dana na suncu. Ovo ulje je najbolje kada dobije crvenkastu boju, a koristi se za premazivanje rana, ojeda, opekotina, kao lek za ženska oboljenja. Čaj od kantariona je prirodni biljni antidepresiv i ne treba nikako da se koristi u kombinaciji sa lekovima za "smirenje ". Naši preci su znali da šolja čaja od kantariona pred spavanje znači miran i dug san. Do danas se održao običaj da se ovo bilje bere u selima po livadama, voćnjacima , njivama, a u gradovima u parkovima, pa i na zelenim površinama ispred stambenih zgrada. Prave se venčići , koji se po nepisanom pravilu vezuju crvenim koncem, što simbolizuje zdravlje, ljubav i zaštitu od bolesti, uroka i drugih nepoželjnih stvari.
Običaj branja bilja na Ivadnjan datira od davnina, a pretpostavka je da pada u doba dugih letnjih dana, te su i trave tada nazdravije, odnosno najpogodnije za branje, jer su zbog dugog izlaganja suncu upile sve blagodeti i sunčevu snagu, a i u isto vreme, to je vreme žetve , pa se i lekovite trave beru, kao što se žanju pšenica, ječam i druge žitarice.
Ivanjdan je u narodu poznat i kao devojački praznik, zbog raznih običaja. U našem kraju nema puno običaja vezanih za letnjeg Svetog Jovana, ali jedinstveno je za celo područje naše zemlje da se i u gradskim i u seoskim sredinama pravi ili kupuje ivanjdanski venčić sa lekovitim travama koji se stavlja ispred ulaznih vrata. Žene koje nemaju potomstvo, a žele decu, ovaj venčić stavljaju noć pred Ivanjdan pod jastuk.U nekim delovima zemlje nabrane biljke nazivaju se i Jovanove trave i veruje se u njihovo lekovito, ali i magijsko dejstvo, posebno za devojke pred udajom, momke pred ženidbom. U starim spisima Josifa Pančića zapisano je da se kantarion naziva i "Bogorodičina trava" uz opis da kad bi svaka žena znala šta sve može i šta leči svaka bi se pred njome prekrstila. Ovo je verovatno napisano jer kantarion leči ženska oboljenja i danas se neki lekovi prave sa dodatkom ove biljke. Nekada su se noć uoči Ivanjdana palile vatre, ali manjeg obima i to od suvih trava. Običaj ovaj je sačuvan do danas u nekim planinskim krajevima, a male vatrice nazivane su kresovi. Na našim pijacama od ranog jutra prodaju se Ivanjdanski venčići, a osnovna biljka je kantarion.













Ostavite komentar