Dok su hiljade vernika strpljivo čekale da se poklone Časnom pojasu Presvete Bogorodice, u Hramu Svetog Save odvijao se još jedan poseban događaj. Pred Bogom i svojim najbližima, na večnu ljubav zavetovali su se Nemanja Milojević, poreklom iz Kruševca, i Dezire Portaluri iz Italije.
NJihova priča počela je daleko od Srbije, u Cirihu, gradu u kojem su oboje rođeni i odrasli. Iako su radili u istoj kompaniji, prvi kontakti bili su isključivo poslovni i odvijali su se telefonom.
- Naš prvi kontakt dogodio se potpuno spontano. Radili smo u istoj kompaniji, ali u različitim sektorima. Već tokom tih prvih razgovora osetila se neka posebna energija. Zanimljivo je da smo se dopali jedno drugom i pre nego što smo se upoznali uživo - priseća se Nemanja.
Kada je konačno organizovan zajednički sastanak njihovih departmana, oboje su želeli da ostave što bolji utisak.
- Sećam se da nam je bilo veoma važno šta ćemo obući. To je trebalo da bude taj prvi pogled uživo. Danas nam je simpatično kada se toga setimo - kaže kroz osmeh Dezire.
Iako korene vuku iz različitih zemalja, njihov zajednički životni put počeo je u Cirihu, gradu u kojem su oboje rođeni i odrasli.
Prava bliskost razvila se tokom pandemije virusa korona. Zbog rada od kuće odlučili su da poslovne obaveze obavljaju zajedno.
- Počeli smo da radimo iz takozvanog home ofis-a, najpre kod nje. Vremenom smo sve više vremena provodili zajedno. Posle posla ostajali bismo na večeri, razgovorima, piću. Sve je išlo nekako prirodno, bez forsiranja. Jednog dana dogodio se i prvi poljubac - priča Nemanja.
Nisu, kažu, sve bile samo bajkovite scene.
- Pandemija je svima donela neizvesnost i teške trenutke. Imali smo izazove kao i svaki par, ali smo kroz razgovor uvek nalazili rešenja. Upravo tada smo shvatili koliko možemo da se oslonimo jedno na drugo - dodaje on.
Da je pronašao osobu sa kojom želi da provede život, Nemanja je znao odavno. Prosidbu je planirao mesecima.
- Sve se dogodilo 10. avgusta 2023. godine, na njen rođendan. Želeo sam da taj trenutak bude poseban. Zaprosio sam je pred njenom porodicom i prijateljima. Bilo je mnogo emocija, a srećom odgovor je bio ono čemu sam se nadao - kaže kroz smeh.
Od veridbe do venčanja prošlo je više od dve godine. Za to vreme često su dolazili u Srbiju, a Beograd je osvojio Dezirino srce.
- Grad mi se dopao već pri prvoj poseti. Ima posebnu energiju, toplinu i dušu. Kada smo počeli da razgovaramo o venčanju, vrlo brzo smo se složili da želimo da ono bude u Beogradu - priča Dezire.
Za Nemanju je izbor Hrama Svetog Save bio gotovo prirodan.
- To je bilo prvo mesto koje sam joj pokazao kada je došla u Beograd. Hram za nas nije samo veličanstvena građevina. On simbolizuje početak našeg zajedničkog upoznavanja sa Srbijom, tradicijom i verom. Zato nam je bilo važno da upravo tu stanemo pred Boga.
Posebnu ulogu u njihovoj priči ima i Kruševac, grad sa kojim je Nemanja snažno povezan.
- Tokom školovanja provodio sam i više od tri meseca godišnje u Kruševcu. Tamo se stvaraju ona prava prijateljstva i uspomene koje ostaju za ceo život. Kruševac je za mene oduvek bio drugi dom, odmah posle Ciriha. Želeo sam da deo tog identiteta podelim sa Dezire, ali nikada ništa nisam nametao. Sve odluke donosili smo zajedno.
A upravo je Dezire bila ta koja je prva pokrenula priču o pravoslavnom venčanju.
- Mnogi misle da je Nemanja insistirao na tome, ali zapravo sam ja prva predložila da se venčamo u pravoslavnoj crkvi. Nisam detaljno poznavala ceremoniju, ali me je privlačila njena lepota i duhovnost. Danas mogu da kažem da je to bilo jedno od najlepših iskustava u mom životu -, kaže ona.
Posebno ju je dirnuo spoj dve tradicije.
- Bila sam presrećna što smo uspeli da sačuvamo i jedan važan deo katoličkog običaja – trenutak kada me je otac dopratio do oltara i predao mom suprugu. Kada spojite tako lepe elemente dve kulture, dobijete nešto zaista posebno.
NJeni roditelji i prijatelji u početku nisu znali mnogo o Hramu Svetog Save.
- Nikada ranije nisu bili u Beogradu. Kada su počeli da gledaju fotografije i snimke Hrama, ostali su bez reči. Posle su istraživali njegovu istoriju i značaj. Svakim danom bili su sve uzbuđeniji zbog dolaska.
A onda je nekoliko dana pred venčanje stigla vest koja je celom događaju dala dodatnu simboliku.
- Saznali smo da će Časni pojas Presvete Bogorodice biti u Hramu baš 6. juna, na dan našeg venčanja. U tom trenutku nas je preplavila neopisiva sreća - priča Nemanja.
- To smo doživeli kao znak. Ne samo kao slučajnost, već kao nešto mnogo veće od nas. Pomisao da ćemo izgovoriti sudbonosno „da“ dok se iznad naših glava nalazi jedna od najvećih hrišćanskih svetinja bila je neverovatna - dodaje Dezire.
Posebno ih je dirnula činjenica da su bili prvi bračni par koji je imao priliku da se venča pod tim okolnostima.
- Čak nam je i sveštenik rekao da je ovakvo poklapanje događaja gotovo nemoguće ljudski isplanirati. Rekao nam je: „Bog je tako hteo“. Te reči ćemo pamtiti celog života.
Tokom same ceremonije svako od njih poneo je posebno sećanje.
- Meni je najlepši trenutak bio stavljanje kruna na naše glave. Taj čin je toliko dostojanstven, svečan i simboličan. Od prvog trenutka sam se radovala upravo tome - priča mlada.
Nemanja priznaje da ga je preplavila emocija.
- Odjednom sam osetio neverovatnu toplinu i mir. Naježio sam se. Suze su same krenule. Nije to bila tuga, već neka čista sreća koju je teško opisati. Kao da u tom trenutku shvatite koliko ste blagosloveni.
Iako su im mnogi mesecima unapred govorili kako je datum 6.6.2026. poseban i lako pamtljiv, tek ispred Hrama postali su svesni veličine trenutka.
- Kada smo ugledali nepregledne kolone ljudi koji čekaju da se poklone Časnom pojasu, tada smo zaista shvatili koliko je ovaj dan poseban. Osetili smo ogromnu zahvalnost što smo baš tog dana izgovorili svoje zavete.
Na pitanje šta će jednog dana pričati svojoj deci, odgovor stiže bez razmišljanja.
- Reći ćemo im da je Bog od prvog dana bio uz nas. Da nas je vodio kroz život i doveo do ovog trenutka. Voleli bismo da ih naučimo da veruju, da vole ljude i da znaju da kroz svako iskušenje nikada nisu sami.
Iz Hrama Svetog Save izašli su kao muž i žena, ispunjeni mirom, srećom i zahvalnošću.
- Blagoslov Časnog pojasa Presvete Bogorodice pokrenuo je u nama najlepše emocije koje smo ikada osetili. U budućnosti ne tražimo mnogo – želimo zdravlje, harmoniju i da ljubav koju danas osećamo nastavi da raste svakog dana - poručuju Nemanja i Dezire.
NJihova priča, koja je počela jednim telefonskim pozivom u Cirihu, a krunisana pod svodovima Hrama Svetog Save, danas je mnogo više od ljubavne priče. Ona je svedočanstvo da ljubav ne poznaje granice, jezike ni tradicije, već ih spaja u jednu zajedničku budućnost.
Ostavite komentar