ŽIVOT JE SMENA SUNCA I OBLAKA

D.K. 21-11-2022

Vitalna i nadasve vredna gospođa Kosovka u odličnim godinama, zakoračila u devetu deceniju i dalje veze, plete, kuva, sama održava domaćinstvo, čita knjige težeg sadržaja, ali ipak najviše voli i najviše upamti i nauči iz naših klasika. Kućna biblioteka je prepuna knjiga, sortiranih po kako ona kaže "umnosti i savetima", a beletristiku naziva "sredstvom za umirenje". U šifonjerima više stotina veženih i heklanih stoljnjaka, a tokom života kaže poklonila je troduplo, jer se nije imalo novca za skupe poklone.

U stanu se oseća miris lavande, na stolu slatko od smokava, stoljnjaci i šustikle besprekorno poštirkani. Kaže štirka i posteljinu, jer voli zvuk šuštanja jastučnica i čaršafa, a prija joj osećaj i pogled na belinu. Pamuk i lan su omiljeni tekstil, a šareniš i sinetetiku prepušta mlađima.

Rođena u Velikom Šiljegovcu u čestitoj porodici, pogođenoj tragedijom, jer su ona i brat, dve godine mlađi, ostaju bez oca. Streljan je nadomak Kraljeva u 22-oj godini života , te ona iako je imala samo 3 i po godine pamti kuknjavu bake, majke , dede. I kao što u crkvenim knjigama piše, nesreće nekada dođu da od nas naprave i da nas oblikuju u nešto više i lepše. Od najranijeg detinjstva, kao da je dala obećanje, bila je vrednica, crnokosa i sa istim takvim očima i šta god je po uzrastu mogla uvek je pomagala majci da se dokaže da razume njenu bol, da želi da učestvuje i u običnim, ali i u teškim seoskim poslovima, naivno i nespretno, onako kako to samo deca znaju. I u školi se isticala, jer su ratna siročad htela da pokažu da umeju bolje od drugih, da to duguju očevima koje nisu čestito zapamtila. Bar je tako u njenom kraju bilo. Šta god je napisala čitala je pred razredom, recitovala, pravila krpene lutke i ukrase, šarala prozore onim što se imalo, tako da glume zavese. Uvek je uzdignute glave koračala kroz život, od tih najranijih dana, kao da je znala da neće biti lako, naprotiv, život je nije mazio.

U vreme kada su svi koristili Ratnu spomenicu, kao ulaznicu i prolaznicu, ona očevu nije umela i znala. Sve što je stekla i što ima, a živi skromno kao većina penzionera, stekla je sa svojih deset prstiju i u bračnoj zajednici i na to je ponosna. Radni vek provela u preduzeću "Dušan Petronijević" i tu kao i u privatnom životu ističe se kao radnik udarnik, premašujući normu. Međutim skromno, bez hvale i da ne bode oči drugima, koji nisu kadri ili sposobni za veće poduhvate od zadatih. Pritom doterana i uvek sa štiklama. Udarničke značke, kao znak odanosti firmi , radu i disciplini čuva pored iste Ratne spomenice, kao zavet.

Siromaštvo, poratne godine, odrastanje bez oca učinili su da upamti patnju, ostane ozbiljna i po kalupu, što bi se reklo, da ni u čemu ne preteruje i pre svega da prašta. "Čini se da sam prepisala ovu sintagmu, jer je danas moderno čuti da valja praštati, a toga je malo u realnosti. Ja celog života praštam, postoji neko ko drži preciznu vagu i u to duboko verujem i čiji je sud pravedan, a i svako šta radi sebi radi. Lepo je oprostiti, ne zaboraviti, ali i ne podsećati. Nek ide svojim tokom". Međutim, zahtevna je i isto to traži od svoje dece i strogi je sudija. Ne priznaje da neko nešto ne može ili ne ume. Ubeđena je da NEĆE.

Urednost i pedanterija je primat. Ako treba preskočiće i doručak i ručak , samo da svaka sitnica bude na svom mestu, da se stakla u vitrinama sijaju i zbog toga često dolazi u sukob sa ukućanima, koji vole red, ali ne baš u tolikoj meri! Zato ih grdi i kaže: "Blago vama kad ima ko da vas uči"!. Ovo obično izaziva smeh u kući, a ne retko i svađu, jer je njen kućni red teško pratiti. Ali kaže to je održava. Mišljenja je da čovek mora da drži do sebe, da se ne "zapusti", jer nije džabe čovek!

Zato se danas čudi "zapuštenim" ženama, za sportske patike kaže da ne deluju ženstveno i da u njima žensko liči na muško, farba kosu jednom mesečno i uvija papilotne da ima uvek sređenu frizuru. Jer kaže: "Em starost, em zapuštenost, to ne dolazi u obzir, bar dok mogu ! Pa ni sebi nisi prijatan tako, a kamoli drugima".....

Pasionirani je gledalac televizije, pre svega političkih programa, istorijskih reportaža i putopisa. To je raduje i kada vidi emisiju o nekoj dalekoj destinaciji, kaže televizor je magična kutija, imam osećaj kao da sam tamo bila!!! Ali i dok gleda televizor, plete ukrasne rukavice, a kad se prsti umore, onda rešava osmosmerku. To je kaže dobro za mozak, ne sme čovek da otupi!!!

Trudi se da želju za radom prenese na decu i unuke, a voli da posluša i primeni sve praktično i kaže da se čovek uči dok je živ!

Nedaće koje su joj se dešavale, kao i svakom ko doživi ove godine, pamti i ne zaboravlja i zato je uvek imala razumevanja za tuđe muke, bolesti i probleme. Otuda i bogat društveni život, najviše preko telefona i to su prijateljstva duža od 6 decenija, ali među prijateljima ima i omladinu i rado je posećuju deca iz zgrade, za koje uvek ima po koju bombonu, čestitku, krem bananicu, pletene čarapice i rukavice, jer kaže naše je samo ono što damo. Za starost iskreno kaže nije lepa, jer se pored godina gomilaju bolesti, ali je značajna i mudra, jer godine donose mudrost i iskustvo i na kraju "nema mudraca bez sede brade".

Šta je u ovim godinama lepo: uspomene, uspesi dece i unučadi, očekivanje još jedne generacije potomaka, čuvanje i sećanje na one kojih više nema. Lepota čoveka je da život proživi kako čoveku priliči - dostojanstveno, jer samo čovek od svih živih bića ima intelekt i treba da ga koristi, poručuje ova vitalna baka, uz savet: "Problemi dođu i prođu. Život je smena sunca i oblaka, godišnjih doba i godina, iskustva i rešenja, a ako te se sećaju i onda kad te više nema, onda nisi uzalud živeo. Podseća mlade da godine brzo prolaze i da je važno da kad pogledaš unazad nemaš čega da se stidiš, a pogled unapred treba da bude pun nade i vere. Ljubav širite, samo se ona duplira kad je dajete, sve ostalo se smanjuje ili menja", reče pri pozdravu baka Kosovka ispraćajući nas sa teglom ovogodišnjeg slatka od dunja!




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar