Julijanska Nova godina, poznata još kao Stara ili Pravoslavna, kod nas najpoznatija kao Srpska Nova godina, slavi se 13. na 14. januar po gregorijanskom kalendaru. Iako nije zvanična Nova godina, rado se praznuje u balkanskim zemljama poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, pravoslavnim delovima Hrvatske, ali i u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Moldaviji i Gruziji. Zanimljivo je da tradicija proslave julijanske Nove godine postoji i u nekim nemačkim kantonima u Švajcarskoj, kao i u nekim delovima Škotske.
Većina ljudi smatra da se ova Nova godina slavi kao starokalendarska, prema vremenu koje je ustanovio Julije Cezar. Iako se najčešće naziva Pravoslavnom jer je slave uglavnom pravoslavni narodi, pa čak i deo pravoslavne zajednice u Japanu, kod nas ona ima poseban značaj jer je nastala kao znak otpora prema onima koji su pokušavali da uzdrmaju srpski identitet. Ne tako davno ovu Novu godinu mnogi su smatrali opozicionim praznikom. Drugim rečima u periodu komunizma ona je bila zabranjena, pa su čak i oni koji su rođeni na ovaj datum bili sumnjivi ako proslavljaju rođendan.
Činilo se sve da ljudi tog dana rade do kasno i postojala je naredba da kafane 13. januara moraju da se zatvore do 22 časa kako ne bi stigli nigde na doček. Tek u poslednjim godinama 20. veka ona se proslavlja masovnije. Od tada se organizuju dočeci po gradskim trgovima, klubovima i restoranima. Proslavljanje Nove godine je nastalo od svetkovine rađanja Sunca, a običaji su imali za cilj da se pomogne suncu da nadvlada mrak. Otuda i danas imamo tradiciju paljenja prskalica kao simbol novogodišnje vatre koja bi trebalo da nadvlada mrak. U crkvama se večaras drži praznično bdenje, moleban koji se služi na kraju svake godine. Uz zahvalnost Bogu na svemu što je podario, moli se za dobro u narednoj godini. Po običajnom kalendaru, večeras se ne spava, već se dočekuje novo leto. Običaj je da se u toku noći služi vruća rakija, vino i krofne. U Novu godinu valjalo bi ući poravnatih računa i bez dugova.
Običaj koji se najviše poštuje jeste odlazak u crkvu i molitva za srećnu i berićetnu godinu, kao i za zdravlje, ljubav i slogu najbližih. U veče 13. januara običaj je da se ukućani okupe oko svečanije trpeze, a tačno u ponoć svi prisutni se ljube i čestitaju jedni drugima. Prvog dana nove godine, ručak se služi ranije, a starinski običaj je bio da se jede glava od božićnog pečenja. Obično se za ručak na Mali Božić, kako se u narodu naziva još ovaj praznik peče neki lepši komad mesa i služi svečaniji obed.
Crkva ispraća staru i dočekuje novu godinu na duhovni način, molitvama i bogosluženjima. Pošto je Nova godina, početak svih dana u godini, to bi u taj dan trebalo da čovek preispita sebe i svoja dela, kako bi prvog dana u Novoj godini krenuo i novim putem koji vodi u Carstvo Božije. U taj dan čovek bi trebalo da sabere svoje misli, ali misli dostojne hrišćanstva, koje bi mogle da upravljaju svim njegovim delima tokom cele godine. Suština pomenute promene sastoji se u tome da čovek, od toga trenutka, živi za Boga i bližnjega svoga, a ne samo za sebe. U ponoć počinju i dva velika praznika - Mali Božić i dan svetog Vasilija Velikog. Mesi se posebni obredni hleb, zvani vasilica, u mnogim mestima na raskršićima pale se vatre, ponegde i ostaci badnjaka od Božića. Pored srpske, večeras slave i ruska, gruzijska, ukrajinska i jermenska pravoslavna crkva, i Sveta Gora. Mnogi gradovi u Srbiji , ali i u zemljam aokruženja proslaviće takozvanu Staru Novu godinu, kako je još nazivaju uz koncerte na gradskim trgovima i uz vatromet.
















Ostavite komentar