DA BI NEKO OPSTAO,PRVO NEKO MORA POSTATI

Dragan Ivanović 25-12-2023

U ovoj projektnoj priči ``Vredne ženske ruke'', po preporuci ljudi koji su imali prilike da upoznaju njen život i rad, predstavljamo vam Vesnu Pljakić Srećković iz Odžaka kod Trstenika čiji četrdesetosmogodišnji životni put su obeležila razna zanimanja. Skoro 20 godina je radila kao Šef mesne kancelarije u Ploči, opština Aleksandrovac, na poslovima matičara, kao zamenski poštar i upravnik pošte, kao knjigovođa, u srednjoj školi kaoprofesionalni sportista i još mnogo toga.

Od 2017.godine.posvetila se svom mladalačkom hobiju –umetničkoj obradi drveta, a takođe i svojoj velikoj životnoj ljubavi, a to je pisanje poezije i proze materijalizujući je kroz izdavanje zbirke pesama`` Trag u vremenu'' 2022.godine.

-Moj život se deli na onaj pre 1998. i onaj posle. Te godine nakon brojnih zdravstvenih tegoba dobila sam dijagnozu multiplaskleroza. Uz nju došle su teške prognoze, strašne preporuke i ogromno životno razočarenje. Akademske i sportske snove prekida priča o invalidskim kolicima. Snove o životu kida upozorenje da mogu umreti za tri dana. Želju za velikom porodicom guši objašnjenje da nakon što se usudim da rodim, možda više nikad neću stati na noge. Život kao kazna držao me je neko vreme prikovanu za mesto. A onda je prevladao gorštački inat. Nisam se rodila da bi mi život prošao čekajući smrt… I tako je počela moja borba da trag koji ostane iza mene ne bude trag invalidskih kolica već trag života koji će moći da prate svi koji se bore, i svi koji se lome da li da pokušaju ili ne - priča nam Vesna.

Ona od drveta pravi bajkovite predmete koji kradu pogled svakom ko ih vidi ne verujući da drvo može imati i takve oblike i takve namene. Kako sama kaže, priroda je već sve zamislila, a ja sam tu da to doteram i finalizujem. Od čičkave topole, crvene vrbe i lipe pravi ikone,posude, daske za serviranje, lampe, pa sve do krupnijih komada namešaja koji krase mnoga domaćinsva, restorane i vile. Njenih radova ima svuda po Srbiji, gotovo u svim državama bivše Jugoslavije kao i u inostranstvu. Najponosnija je na radove u Vili Deniri na Zlatiboru gde su se mnogi gosti oduševili toplinom i funkcionalnošću tih radova.

-Turistička organizacija u Trsteniku me poziva na brojne manifestacije na koje se rado odazivam. Posebnu zahvalnost dugujem Turističkoj organizaciji Vrnjačka Banja koji mi omogućavaju izložbe na Promenadi gde sam imala prilike da upoznam divne ljude i steknem predivna prijateljstva. Nisam član ni jednog udruženja ali bi jako volela da osnujem udruženje koje bi okupljalo invalide koji žele da svoj život učine smislenijim i kvalitetnijim a društvu podare proizvode svog truda, rada i borbe koju samo mogu ljudi svesni onoga što su izgubili i onoga što žele sačuvati- kaže Vesna.

S obzirom da njen rad diktira njeno zdravstveno stanje, Vesna nam kaže da nije uvek u stanju da preuzme veće poslove jer njeni simptomi se pojačavaju od kasne jeseni do ranog proleća kada nema velike produktivnosti. Tada je posvećena svojoj ćerci, čitanju, pisanju, štrikanju,pletenju, pravljenju goblema, pirografiji, i još mnogim drugim zanatima.Važno je držati mentalnu snagu na nivou vođe, a ne sluge strahu od različitih i stalnih simptoma koje multiplaskleroza pokazuje svakog dana.

- Ja sam ključ svoje borbe našla u radu.Znam da je teret moje bolesti na mojim leđima 24 sata svaki dan već 25 godina. Neoprerećujem se time kako da ga zbacim, jer ne mogu, već o tome kako s njim da balansiram na žici života, a da ne padnem, čak i kad se zaljuljam žestoko, kao ove jeseni npr. Kad se zamrači pogled, kad noge zadrhte, kad u grudima stisne, važno je znati da neće trajati, da ćeMoto mog života je sam život, učiniti da taj život ima smisla, napraviti nešto od njega što će nadživeti ljudski vek, ostaviti lični pečat u jednom deliću sadašnjosti koji će nekome u budućnosti osvetliti prošlost. Jako sam ponosna kad vidim da ljudi vole moje radove od drveta i da ih rado kupuju, a takođe i da u mojim rimama pronalaze sopstveneemocije i shvatanja. Moj život je tada, uprkos preprekama, ispunio svoju svrhu.Samo radom koji je za mene lek i viši cilj, nešto možemo postići i neko postati,poštovati sebe i zaslužiti poštovanje drugi'', rekla nam je junakinja ove projektne priče koju novina Pobeda realizuje u saradnji sa Opštinom Trstenik u okviru projekta ``Vredne ženske ruke'' kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Trstenik.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar