OBALA ZAPADNE MORAVE NASELJENA PRE JEDNOG MILENIJUMA, BOŠNJANE I MASKARE I DANAS DOM VREDNIH DOMAĆINA

Nikola Petrović 25-12-2023

Sela Bošnjane i Maskare nalaze se na obali Zapadne Morave i kroz ova dva sela prolazi magistralni put Jasika – Varvarin – Jagodina. Bošnjane je poznato po razvijenoj poljoprivredi i preduzetništvu, u ovom selu se nalazi veliki broj farmi pilića, ali ovo selo je i rodno mesto i dom velikog broja harmonikaša, legendi narodne muzike i majstora harmonike koji u poslednjih osam decenija drže kontinuitet stvaranja i čuvanja narodnog melosa ovog kraja. Manastir Svetog apostola i jevanđeliste Luke i hram Svete Petke dovode verni narod iz svih krajeva Srbije i susednih zemalja u ovo živopisno moravsko selo.

Manastir Svetog Luke nalazi se iznad Bošnjana i dokaz je da je ovaj kraj bio naseljen još za vreme kneza Lazara Hrebeljanovićaje. Manastir je osnovan baš u doba kneza Lazara, a pominje se na posedima koje je on Ravaničkom poveljom darovao svojoj zadužbini - manastiru Ravanici. Prema narodnom predanju, ovde je za vreme kneza Lazara, krajem 14. veka, sagrađen prvobitni manastir, na mestu naselja iz rimskog vremena, koje se zvalo Drenac ili Bukovac. Kasnije, za vreme Turaka manastir je bio ugašen, a sve građevine srušene i uništene. Toponimi Grčka kosa, Grčka ćuprija i Grčki potok u okolini, možda ukazuju da su prvobitni manastir krajem 14. i početkom 15. veka naseljavali monasi sinaiti, pristigli sa vizantijskog prostora. U domenu pretpostavke je veza manastira Svetog Luke (gde se oduvek proslavlja praznik Četrdeset mučenika sevastijskih - Mladenci) sa Temnićkim natpisom (pločom koja je bila ugrađena u neku crkvu, iz X ili XI veka), pronađenom u obližnjem selu Gornjem Katunu, na kojoj se nalaze imena deset od Četrdeset sevastijskih mučenika.

Kada je u pitanju sam naziv Bošnjana, ono je, po jednom predanju, ime dobilo zbog nekih Turaka - Bošnjaka, koji su tu nekada izginuli, po drugom zbog nekog spahije Bošnjaka, kome je ovo selo pripadalo, a po trećem pretpostavlja se da je selo, ipak, ime dobilo po slavnom junaku Bošku Jugoviću, bratu kneginje Milice Hrebeljanović. Legenda kaže da se jednom prilikom Vratko Nemanjić, poznatiji kao Jug Bogdan, sa svojom pratnjom i ženom vraćao sa letnjikovca kneza Lazara na Juhoru i da je Jug Bogdan morao da zaustavi kočije da bi svojoj ženi ukazao pomoć. Preplašena žena, skinuta sa kočija, rodila je pored puta muško dete. Radosnu vest saopštio joj je, kažu, muž rečima: „Ne boj se, budi srećna, rodio nam se sin Boško, biće junačina i barjaktar“.

Neka 2 kilometra od sela, idući uz reku, u ravnici, na desnoj strani reke, nalazilo se, po priči starih meštana, staro selo i na tom mestu pre nešto više od sto godina pronalažene su ruševine, za koje se pretpostavljalo da su ostaci neke stare crkve. Kako je zabeležio seoski učitelj Stanoje Mijatović u svom etnografskom zborniku „Temnić“, meštani su tad govorili da se to selo nekada zvalo Drenac ili Bukovac, po planini Bukovik.

Par kilometara od Bošnjana prema Varvarinu nalazi se Maskare, takođe selo bogate istorije i prostor naseljen još pre više vekova. U ataru ovog sela nalazi se lokalitet „Bedem“, arheološki lokalitet koji obuhvata utvrđenje i nekropolu iz ranovizantijskog perioda i koji obuhvata ostatke tvrđave i nekropolu iz druge polovine šestog veka, perioda vladavine cara Justinijana i trobrodnu baziliku građenu između osmog i jedanaestog veka. U vreme cara Justinijana, ovo utvrđenje predstavljalo je veoma važnu stratešku i vojnu tačku, a istražujući ostatke fortifikacije, arheolozi su 2008. godine otkrili ruševine bazilike građene najmanje tri veka kasnije, nakon što je vojno utvrđenje izgubilo na značaju. Verski objekat je, ispostavilo se, trobrodna crkva dužine 25 metara i širine 12 metara. Pretpostavlja se da je reč o crkvi Svetog Petra koja je u drugoj polovini 14. veka bila sedište episkopije i koju knez Lazar Hrebeljanović pominje u Ravaničkoj povelji iz 1383. godine.

Kada je u pitanju naziv ovog sela, Maskare je, prema jednog legendi, ime dobilo po tome što su na toj lokaciji Turci masakrirali mrtvo telo gospođe Ikonije, žene Todora od Stalaća, a po drugima po mnogim maskama koje su tu nekada pronađene. Danas je ovo selo poznato po vrednim poljoprivrednicima, kalemarima i proizvođačima prelepih ruža. Maskare je i rodno mesto velikog Jovana Janićijevića Janaćka, legende jugoslovenskog i srpskog glumišta.

Ovaj tekst je deo projekta koji „Pobeda“ realizuje u saradnji sa Opštinom Varvarin, a u okviru projekta kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Varvarin.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar