DANIJELA KORAĆ POLICAJKA OPŠTE NADLEŽNOSTI

S.Savić 04-01-2024

Danijela Korać u policiji radi već 21 godinu i bila je prva generacija žena koje su završile kurs u Kuršumlijskoj Banji , danas radi kao policajka opšte nadležnosti i kaže da svoj posao obožava.

-U policiji radim 21 godinu, od 1. januara 2002. i bila sam prva generacija žena koje su završile kurs u Kuršumlijskoj Banji. Od malih nogu, više sam volela muške sportove i više vremena sam provodila igrajući fudbal i košarku, nego u igranju sa lutkicama. Potajno sam uvek želela da se bavim policijskim ili vojnim, ali ranije nije bilo moguće da devojčice posle osnovne škole upišu srednju školu unutrašnjih poslova. Kada je raspisan prvi konkurs za žene, nisam se nimalo dvoumila i prijavila sam se.

Prijatni razgovor sa Danijelom nastavljamo pitanjem kako izgleda jedan njeni dan.

-Radni dan počinje buđenjem u 6 časova, zatim dolazim na posao i sa kolegama i starešinama imam sastanak i konsultacije u vezi sa radnim zadacima, jer uglavnom ima prioriteta koji ne trpe odlaganje. S obzirom na to da radim patrolnu delatnost, najviše vremena provodim na terenu, tj. sektoru za koji sam zadužena, a problematika je veoma raznovrsna, ima tu komšijskih svađa, narušavanja javnog reda, ali i rada na rasvetljavanju težih krivičnih dela. Nakon završenog rada na terenu, pišem izveštaje i kompletiram predmete. Posle završenog radnog dana imam ustaljene obaveze kod kuće, kao svaka žena, a najviše vremena posvećujem deci, pomažem im oko domaćih zadataka, vodim ih na treninge i razgovaram sa njima. Zbog pregršt obaveza i mojih i njihovih retko smo svi zajedno kod kuće, pa sam jako srećna kada je porodica na okupu i kada svi zajedno provodimo vreme družeći se i gledajući neki dobar film ili emisiju.

Kako reaguju ljudi na Vaše zanimanje i šta Vas najčešće pitaju?

- Kada sam počela da radim, svi su se okretali za ženama u policiji, neki iz radoznalosti, pošto smo bile prva klasa žena u našoj zemlji koje su počele da rade u uniformi, a većina ljudi nas je podržavala. Ipak bilo je i onih drugih koji su nas začuđeno posmatrali. Danas je potpuno drugačije, ljudi su potpuno naviknuti na žene u policiji, a ukoliko je potrebno obaviti razgovor sa devojčicama i devojkama, imam osećaj da im je lakše da pričaju sa nama.

Sugrađani me uglavnom pitaju da li mi je teško da radim sa problematičnim ljudima, da li i žene učestvuju u intervencijama i privođenjima lica, da li možemo da pariramo kolegama i da li i kako uspevam da uskladim porodične i poslovne obaveze. Odgovor na sva pitanja je da, jer kada radite posao koji volite ništa vam nije teško. Što se tiče kolega, mi žene smo svojim radom i zalaganjem, godinama unazad, dokazale da možemo da obavljamo policijske poslove potpuno isto, kao i oni.

Kako uspevate da uskladite obaveze poslovne i porodične?

- Usklađivanje poslovnih i porodičnih obaveza mogu opisati kao jednu pokretnu traku koja ne sme da stane. Zaista nije lako i trudim se da posao ne utiče na moje raspoloženje kada sam sa porodicom i prijateljima i obrnuto. Ponekad je to nemoguće, jer ljudi koji imaju probleme i potrebna im je pomoć, pozivaju me i van radnog vremena. Ipak, na kraju mi bude drago, jer svaka uspešno rešena situacija je jedan korak više u jačanju poverenja građana u policiju i to je nešto što me zaista ispunjava.

Šta najviše volite u svom poslu , a šta biste recimo promenili i zašto?

-Najdraže mi je kada rešim krivično delo, kada ukradenu stvar vratim vlasniku, kada pomognem nekome da bezbrižno živi u svojoj kući bez nasilja, kada sprečimo narušavanje javnog reda i mira. Jednostavno najviše me raduje kada u pogledima ljudi vidim zahvalnost i sigurnost. Ne volim kada na nekom uviđaju sa smrtnim ishodom čujem plač najbližih, na to se nikada neću navići, ali to je stvar koju ne možemo promeniti.

Koja bi poruka bila mladim ženama, koje recimo žele da rade isti posao kao Vaš?

-Poruka mladim ženama bi bila da je najpotrebnije da imaju jaku želju i volju za policijskim poslom, jer samo na taj način mogu da se suoče sa svim što ovaj posao nosi i da prevaziđu teške situacije. Ali želim da ih ohrabrim i da ih pozovem ukoliko imaju volju i žele da rade u policiji, da se prijave.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar