Svetozar Popović, poznati kruševački profesor engleskog i francuskog jezika, nedavno je preminuo. Pamtiće ga mnoge generacije, ali reklo bi se najviše generacija 1973. kojoj je bio i razredni.
Predavo je u kruševačkoj srednjoj Medicinskoj školi, a radio je i kao profesor na Filozovskom fakultetu u Nišu.
- Svetozar Popović Sveta, razredni starešina generacije 1973. a mi "Svetinčići" kako su nas zvali-Generacija bez jedinica...Dugujemo mu veliku zahvalnost jer je bio "Veliki čovek" čovek koji se jednom rađa. Na školskoj uniformi smo nosile izvezeno "Res non verba" u prevodu "dela a ne reči". Bio je uz nas i u dobru i u zlu. Ponosni smo na njega jer nam je ojačao temelje. Naučio nas je da zacrtamo cilj ispunimo data obećanja i to prenesemo i na buduća pokoljenja. Znao je da prodre u dušu svih nas i izvuče ono najbolje. Bio nam je razredni starešina , roditelj, drug ,prijatelj kakvog samo poželeti možeš. Poznavao nas je više od roditelja. Toliko toga lepog smo proživeli za četri godine školovanja da ne može stati u nekoliko romana. Nema reči kojima bih ga opisala.Volele smo ga mnogo a i on nas.Naučio nas je svemu: radu , poštovanju, štednji,organizaciji,uspehu i pokazao pravi put,i dokazao da je sve moguće postici samo radom.Po mnogo čemu cemo ga pamtiti-izleti,zimovanja,ekskurzije...Naše druženje nije tu prestalo tu jer smo nastavili sa 5 10 15 20 25 30...pa čak i 50 godina mature . I knjigu je o nama napisao. Upokojio se ispunjen u svakom pogledu a u našim srcima će večno živeti – kaže Snežana Erić
Profesor Sveta ostaće upamćen kao osnivač prve privatne škole Engleskog jezika u Kruševcu, koja je sa radom počela još 1972.godine , a koja je ujedno bila prva privatna škola stranih jezika u tadašnjoj Jugoslaviji.
- To je bilo neko sasvim drugo vreme gde je odnos između profesora i đaka bio sasvim drugačiji nego što je danas. Profesori mnogo strožiji, a đaci mnogo poslušniji. Naš odnos prema prema nastavnici i direktorki škole Stojanki je bio pun poštovanja, tačnije strahopoštovanja. To je bila Medicinska škola U prvoj godini sve smo morale da imamo kratku kosu ,uredne nokte ,bez laka (zbog rada sa bolesnicima). Pre podne vežbe u bolnici, po podne škola, malo vremena za učenje. Ali uz dobru organizaciju vremena, sve se postigne. Naš rad u školi je bio tako organizovan da smo bili podeljeni u grupe. Vođa grupe je bio jedan od boljih đaka koji su pomagali đacima kojima je trebalo biše vremena da savladaju gradivo .Razredni starešina nam je bio podrška u svemu. Uvek nas je stimulisao da postignemo bolje rezultate u učenju. Ulivao nam je samopouzdanje i veru da možemo u životu da postignemo sve što sebi zacrtano kao cilj. To je nama u periodu odrastanja i sazrevanja izuzetno mnogo značilo. Brinuo je o nama ne samo kako razredni već kao roditelj. Vodio nas je na razne ekskurzije, jedini smo iz generacije koji su na matursku ekskurziju išli u Pariz –istakla je Mirjana Ostojić.
U sećanju Branke Rakić je da je na Sorboni bio sa Danilom Kišom, pa je često organizovao u Narodnoj biblioteci Kruševac , književne večeri za njihovo odeljenje. Branka ga je posećivala i bila podrška dok se oporavljao u bolnici , baš pred pedeset godina mature.
-Njegova ćerka nam je prepričavala da su bili iznenađeni kako je prebrodio krizu i otišao na 50 godina mature. I sa kojom je radošću govorio o toj večeri, o tom aplauzu koji ga je dočekao i prepričavao sa velikom pažnjom i ljubavlju događaje o svakom od njegovih učenika – potvrđuju i Branka, Spomenka, Slavica , Zorica, Radunka.
Ova generacija je imala i svoju himnu, koju je profesor Sveta napisao specijalno za njih. Kada bi neko od njih bio bolestan , sedao bi na bicklu i odlazio do njihove kuće da pita za zdravlje. Zaduženja su bila jasna u razredu, ko je opravdano odsutan, drug ili drugarica mu nose kući domaći , da se ne bi puno izostajalo.
Njegovu veliku požrtvovanost su učenici umeli da ispoštuju i nagrade. Rado su se okupljali kasnije za 20 i 30, 40 i 50 godina mature. Bili u stalnom kontaktu sa svojim profesorom, obaveštavali ga o svojim uspesima , ali i kada su nailazili na životne prepreke umeli su da se posavetuju sa njim.
Jedinstveni su u tome da su životne lekcije kojima ih je profesor Sveta naučio, veoma pomogle.
Ostavite komentar