U vreme masovne digitalizacije, naprednih tehnologija, interneta i društvenih mreža neophodno je raditi na promociji očuvanja tradicionalnih vrednosti jednog naroda. Različitim aktivnostima, Kolo srpskih sestara Aleksandrovac aktivno promoviše važnost očuvanja tradicije. O ovoj temi razgovarali smo sa Smiljom Džamić iz Aleksandrovca, dugogodišnjom članicom KSS Aleksandrovac.
- Mislim da je vrlo važno raditi na očuvanju tradicije. To je vrlina koja pre svega potiče iz porodice i koja se razvija još u ranom detinjstvu. Porodica je ta koja usadi osećaj pripadnosti jednom narodu i značaj očuvanja tradicije. Škole takođe imaju veliku ulogu i mislim da treba podržati i nagraditi sve one koji se na tom planu trude i rade, od dece do nastavnika. Pored brige o ljudima bez obzira na naciju, veru i političko ubeđenje, pružanja materijalne i druge pomoći socijalno ugroženima, Kolo srpskih sestara ima za cilj i širenje načela dobrote, čovekoljublja i rodoljublja, negovanje nacionalne i kulturne tradicije, podsticanje unapređenja međuljudskih odnosa, podsticanje mladih i uključivanje u dobrovoljni i dobrotvorni rad, uticanje preko medija na svest i moral u društvenoj zajednici. Dakle, mi svojim radom, svojim primerom, promovišemo važnost očuvanja tradicije.
Koju aktivnost biste izdvojili kada je u pitanju očuvanje tradicije?
- Povremeno organizovanje izložbi ručnih radova koje se realizuju u saradnji sa Muzejom vinarstva i vinogradarstva kao i Zavičajnim muzejom Župe. Već nekoliko godina unazad se u okviru projekta Zlatne ruke Župe organizuju izložbe goblena, heklanih ili vezenih rukotvorina. Ove godine su to bile heklane rukotvorine. I ne samo to već i organizovanje brojnih priredbi na kojima se promoviše srpski folklor i daje se značaj tradicionalnim kulturnim vrednostima, kao i učestvovanje u verskim tradicionalnim događajima, obeležavanje jubileja-prošle godine je prigodnim programom obeležen jubijej 120 godina od osnivanja Kola i 150 godina od rođenja Nadežde Petrović, jedne od osnivača Kola Srpskih sestara, kao i obeležavanje slave Kola na Malu Gospojinu 21. septembra.
Koliko su mladi zaiteresovani za izradu ručnih radova, ali i domaću radinost –kako ih animirati?
- Mislim da mladi nisu mnogo zainteresovani za izradu ručnih radova. Ovo je sasvim novo doba, era mobilnih telefona i društvenih mreža, noćnih izlazaka, kafića... Ja bih rekla da smo vekovima daleko od vremena kada su mlade devojke sedele na poselima i heklale ili vezle peškire. Malo je žena koje svoje umeće prenose na mlade. No, i pored toga se može naći poneko ko se bavi izradom rukotvorina poput Anđe Janković, koja u svojoj radionici zapošljava nekoliko žena na izradi narodnih nošnji ili Nataše Todorović, koja izrađuje krpe za krštenja i venčanja, kao i pletene korpe za cveće.
Naša sagovornica ističe da bi mladi mogli da počnu da se bave izradom ručnih radova samo ako je to ekonomski opravdano i ako na taj način mogu da ostvare određenu dobit, prodajom, najčešće preko interneta.
- Postoje brojna udruženja koja pružaju podršku zainteresovanima za tu vrstu prodaje, koja organizuju radionice i obuke za razne vrste ručnog rada poput Udruženja Etno Rasina iz Kruševca za afirmaciju tradicije i kulture kao i promociju starih zanata i rukotvorina. Postoji i Etno mreža kao krovna asocijacija ovakvih udruženja u Srbiji koja pruža sve vrste stručne pomoći i koja uključuje stručnjake raznih profila od marketinga do stilista uz čiju pomoć i obuku može da se dođe do prodaje finalnih proizvoda. Verujem da i u našoj sredini ima mladih koji prate sva ta dešavanja preko interneta i na savremen način se bave izradom i prodajom rukotvorina.
Smilja Džamić je po zanimanju inženjer informatike. Trenutno radi na vođenju poslovnih knjiga u Poljoprivrednoj apoteci u Aleksandrovcu. Članica je Kola srpskih sestara od 1995. godine.
- Imala sam sreću da tada radim u Zavičajnom muzeju Župe kao jedan od prvih radnika na elektronskoj obradi muzejske građe. Zapravo želja da radim na očuvanju tradicije i kulturne baštine Župe pre svega, potiče još iz srednje škole, tada usmerenog obrazovanja, kada sam bila predsednica udruženja COLLEGIUM HISTORICUM koje se bavilo pre svega sakupljanjem predmeta i građe za stvaranje Zavičajnog muzeja. Takođe me je privukla ta jedinstvena misija širenja dobrote i milosrđa koju Kolo promoviše od osnivanja do danas. Moram da istaknem da naš rad podržava Skupština opštine izdvajajući svake godine određenu sumu novca iz budžeta, kao i veliki broj donatora, kako aleksandrovačkih firmi tako i pojedinaca.
Kolo srpskih sestara Aleksandrovac danas ima 56 članica, a tokom godine realizuje brojne aktivnosti. Kada je reč o promociji i važnosti očuvanja tradicije, Smilja Džamić je istakla da KSS Aleksandrovac podržava sve one koji uče najmlađe o tradiciji, počevši od roditelja preko vrtića, škola pa sve do kulturnih institucija, muzeja, biblioteka.
- Vrlo često zajedno pravimo programe, akademije, promocije knjiga, izložbe. Uzimamo učešće u organizovanju tradicionalnih događaja u gradu u saradnji sa svim nadležnim institucijama, poput Župske berbe, Sajma vina, Bucinih dana, Glišićevih dana, Svetosavskog bala i sl. Organizujemo tribine i predavanja na kojima se priča o tradicionalnim običajima i vrednostima. Postoji ideja da Kolo srpskih sestara pokrene radionicu u kojoj bi se mlade devojke obučavale za izradu ručnih radova. Za to je potrebno obezbediti adekvatan prostor.
Koju poruku biste uputili ženama i mladim devojkama?
- Čuvajte sve te šustikle, stolnjake, krpe...vezene, heklane... kakve god da ste nasledile od svojih majki ili baka. Neka stoje u fiokama ako ih već nećete na stolovima i vitrinama. Sve one imaju neprocenjivu vrednost. Mi imamo zadatak da to objasnimo i prenesemo našoj deci. Svaka od ovih šustikli ili stolnjaka može da se urami i da stoji na zidu ravnopravno uz slike poznatih svetskih autora poput Leonarda da Vinčija, Monea ili Milića od Mačve. Svaka od njih predstavlja zapravo vašu baku, majku, tetku... govoreći o tome koliko je bila dobra i koliko je vrlina darivala svojim potomcima. Onim ženama i devojkama koje su vešte u izradi ručnih radova poručujem da svoju decu tome nauče. Da se ne zaboravi. Sačuvajmo kulturnu baštinu Župe!
Ovaj tekst, deo je projekta koji „Pobeda“ realizuje u saradnji sa opštinom Aleksandrovac, a u okviru projekta kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Aleksandrovac.
Ostavite komentar