Godina 2025. za dijabetičare biće godina najsavremenijih terapeutskih metoda u lečenju šećerne bolesti. Senzori, koji su se do sada kupovali isključivo u inostranstvu, od sada su dostupni i u nekim domaćim apotekama. O značaju senzora koji se najčešće apilukuju na nadlakticu ili u predelu stomaka predsednica Društva za borbu protiv šećerne bolesti u Kruševcu Latinka Milojević kaže :
- Pacijentima sa dijabetesom tip 1, koji koriste insulinsku pumpu i deci koja imaju isti tip šećerne bolesti, borba s ovom teškom dijagnozom znatno je olakšana senzorima najnovije generacije koje dobijaju o trošku RFZO, a koji konstantno mere nivo šećera, bez bockanja u prst. Dijabetološki savez Srbije i vodeći stručnjaci za šećernu bolest zalažu se da se opseg pacijenata koji bi imali pravo na ove senzore proširi, jer njihove prednosti su velike i značajne. Naš stalni saradnik je i profesor doktor Nebojša Lalić, endokrinolog i direktor Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma pojasnio je na predavanjima da ima puno pacijenta kod kojih vrednosti glikemije variraju, pa imaju jako niske vrednosti -hipoglikemija ili jako visoke - hiperglikemija, a poznato je da varijabilnost tih vrednosti ne bi smela da bude veća od 36 procenata. Bez senzora i svim dosadašnjim metodama te oscilacije u nivou šećera nije moguće potpuno precizno odrediti. Smatralo se da je tromesečna vrednost jedinica šećera u krvi, koja se u analizama obeležava sa HbA1c nije dobar pokazatelj. To je zapravo deo molekula hemoglobina koji cirkuliše u krvi i vezuje se za glukozu, te pokazuje kolika je bila u prethodna tri meseca. U međuvremenu pacijenti idu i na mnogo kontrola sa mnogo bockanja. Ali sada imamo uređaje koji na pet, pa čak i na tri minuta odrede vrednost glikemije - senzore za merenje glukoze u međućelijskoj tečnosti bez bockanja iz prsta. Oni direktno mere kretanje glikemije, ne dozvoljavaju njeno osciliranje. Pomoću njih terapiju određujemo direktno prema kretanju glikemije. A pre novih senzora indirektno smo znali kretanje glikemije preko nivoa hemoglobina i preko tri do četiri merenja glikemije dnevno, na osnovu čega smo zamišljali kako ide krivulja glikemije. S novim senzorima vidi se da vrednosti šećera u krvi i kretanje glikemije, a bez senzora nije moguće tačno utvrditi i zbog toga ove male sprave, koje se lako aplikuju na telo, vodootporne su, daju stravrnu sliku i olakšavaju život pacijentima koji žive sa šećernom bolešću.
Ovom prilikom kada su u pojedinim, još uvek ne u svim apotekama dostupni senzori za merenje jedinica šećera u krvi, predsenicu Društva za borbu protiv šećerne bolesti pitali smo da ponovi simtome koji ukazuju na ovu bolest : simptomi koji mogu da ukazuju na dijabetes su učestalo mokrenje, konstantna žeđ, dok kod mladih može da dođe do takozvane metaboličke katastrofe, gubitka svesti, ali se ipak to retko viđa. Poznato je da je dijabetes tihi ubica, dugo ovu boljku tako nazivaju zato što je šećerna bolest nema, ona postoji, a dijabetičar nema nikakve znake oboljenja. Na našim akcijama, koje sprovodimo na štandovima isped apoteka i po gradskim i seoskim mesnim zajednicama došli smo do zaključka da čak više od 30 odsto osoba s dijabetesom nije ni svesno da ga ima. Zašto to kažemo, jer to pokazuju rezultatai merenja jedinica šećra u krvi- kada su vrednosti šećera recimo 11 u bilo koje doba dana sumnja na dijabetes je opravdana, a imali smo i sugrađane koji su po prvi put proverili vrednost šećera u krvi i rezultata je bio 17, pa čak i više od 20 jedinica šećera u krvi, što je zasigurno dijabetes, a to je bila baš akcija koju smo sproveli u centru grada, na platou isped Doma sindikata. Zato su i pomenuti senzori inovacija, jer je sa njima omogućeno praćenje jedinica šećera i unazad, oni neprekidno mere glukozu i daju jako pouzdane rezultate. Omogućavaju miran san pacijenata jer će pomoću prikazanih vrednosti biti dobro određena terapija i tokom noći neće upasti u hipoglikemiju, koja predstavlja najveći problem pacijentima na insulinu. Senzori predviđaju pad glikemije, njihov impuls ide u pumpu koja određuje i modulira dozu insulina, čime ne dozvoljavaju pad glikemije. Zaista je velika stvar što je u našoj zemlji omogućena nabavka senzora. Oni se ne koriste za uspostavljanje dijagnoze dijabetesa, već ih koriste pacijenti koji imaju dijagnostifikovan dijabetes. Kriterijumi za uspostavljanje dijabetesa su glikemija preko 11 ili povećane vrednosti na testu opterećenja glukozom i povećane vrednosti HbA1c. Podsećanja radi predsednicu Društva za borbu protiv šećerne bolesti prof. Latinku Milojević pitali smo u susret obeležavanju dve decenije rada i postojanja Društva da nam iznese podatke za dijabetičare u našoj zemlji, jer je ona i član najviših tela koja se bave zdravljem stanovništva, prevencijom i borbom sa hroničnim oboljenjima:
-Da, u aprilu obeležavamo 2 decenije rada, a čini se da je vreme veoma brzo prošlo. Što se tiče zvaničnog Registra dijabetičara mogu reći da je podatak sigurno veći, ali onako kako je po zvaničnim podacima u Srbiji oko 770.000 ljudi živi s dijabetesom, procene su da više od 35% osoba s dijabetesom ni ne zna da ima tu bolest, a oko 30.000 ljudi ima dijabetes tip 1.
Što se tiče senzora, kao dijabetičar sa četiti doze insulina dnevno i sa šećernim stažom dugim skoro 4 decenije mogu da kažem da je velika korist od dobijanja senzora o trošku RFZO i za decu i za njihove roditelje. Uz senzore koje dete konstantno nosi roditelji mogu mirno da spavaju jer će se uključiti alarm ako dete bude blizu granice hipoglikemije. Do sada su roditelji navijali sat u tri ujutru, jer je tada najniži šećer, da bi dete koje spava bockali u prst i merili mu šećer.
U razgovoru sa vodećim endokrinolozima iz naše zemlje i zemalja u okruženju da niko drugi nema te nove senzore, pa ni Bugarska koja je u Evropskoj uniji, a u Sloveniji i Hrvatskoj dijabetes se leči po isključivim modalitetima, te se negde mere za pomagala poput ovog restriktivne.
E , ako mene pitate, najbolje bi bilo doći u prostorije našeg Društva , na petom spratu Doma sindikata, na kraću obuku i edukaciju, jer deca i roditelji često imaju brojne nedoumice kada su senzori u pitanju. Ukratko, za Vaše čitaoce pojasniću, a uvek sam na raspolaganju za razgovor o ovoj temi", kaže Latinka Milojević, koja već 37-mu godinu srećno, aktivno i veselo živi sa ovom boljkom i dodaje : "Senzori imaju iglu za ubadanje u kožu, ali da se pomoću nje samo ubacuje traka za merenje glukoze, a potom se igla izvadi, tako da pacijent ništa ne oseća. Preporuka je da se menja pozicija senzora, sa stomaka na jednu, pa drugu ruku, jer od tog jednog uboda ostane mali ožiljak. Senzori traju sedam dana, a imamo pravo na 52 godišnje o trošku RFZO, tako da je pokrivena cela godina. Ako se neki pokvari, pacijent ima pravo na refundaciju. Oni koji ne ispunjavaju uslove i kriterijume zdravstvenog fonda mogu kupiti senzor o svom trošku u apotekama. Za sve informacije rado smo dostupni, a naše prostorije rade radnim danima od 10 do 12, četvrtom od 16 do 18 sati, po potrebi i duže. Svi kojima imaju nedoumice sa šećernom bolešću mogu da svrate , poslušaju edukativna predavanja i druže se sa nama, jer je i socijalizacija vid terapije u borbi sa dijabetesom - uz osmeh je rekla predsednica Društva za borbu protiv šećerne bolesti u Kruševcu.
Ostavite komentar