U organizaciji Narodne biblioteke, kruševačkoj publici predstavljena je knjiga Umivanje prevratnika – Partizanski film, naučna monografija autora dr Aleksandra Vranješa, političkog analitičara, doktora političkih nauka i ambasadora Bosne i Hercegovine u Srbiji. Reč je o temeljnoj i sveobuhvatnoj analizi ideološke i propagandne uloge jugoslovenskih ratnih filmova koji su se snimali u periodu od 1946. do 1990. godine.
Kroz iscrpnu obradu najpoznatijih partizanskih filmova – Slavica, Bitka na Neretvi, Sutjeska, Užička republika i Gluvi barut – Vranješ istražuje kako je kinematografija bivše Jugoslavije korišćena kao sredstvo političke legitimizacije i proizvodnje ideoloških mitova.
- Ova knjiga odrađuje period bivše Jugoslavije kada su partizanski filmovi korišćeni u službi političke i ideološke paradigme. Nisu ti filmovi bili samo zabava – oni su služili kao audio-vizuelni spomenici jednog vremena - istakao je Vranješ tokom promocije.
Autor detaljno osvetljava ideološki konstruisane narative koji su zaobilazili nepodobne istorijske činjenice. Tako, navodi Vranješ, u Bitki na Neretvi izostaje čitav kontekst martovskih pregovora između partizana i Vermahta o nenapadanju, dok Sutjeska prećutkuje sudbinu ranjenika koji nisu spaseni iz obruča.
- Moj posao je bio da kroz komparaciju istorijskih činjenica i vizuelizacije tih epopeja pronađem elemente propagande i ukažem kako su filmovi korišćeni kao propagandna sredstva bivšeg sistema - naglašava autor.
Vranješ takođe ukazuje na duboke ideološke temelje jugoslovenske filmske politike, preuzete iz sovjetskog modela, u kojem je film smatran moćnim sredstvom agitacije. Ta praksa, kako navodi, prenesena je i u jugoslovenski kontekst od strane tadašnje komunističke partije.
Jedan od najzanimljivijih uvida koje knjiga donosi odnosi se na finansijske mitove jugoslovenskog filma. Suprotno široko rasprostranjenom verovanju da je Bitka na Neretvi najskuplji film, istraživanje iz arhiva "Bosna filma" pokazuje da je zapravo više novca uloženo u Sutjesku.
- To je period kada se prvi put na filmu pojavljuje Tito kao lik, vreme političkih lomova, Hrvatskog proleća i krah tzv. crnog talasa. Snimanje Sutjeske tada je imalo jasnu političku svrhu: da homogenizuje narode i narodnosti kroz kult ličnosti i zajedničku borbu - objašnjava Vranješ.
Osim filmske analize, autor se dotiče i šireg pitanja našeg odnosa prema istoriji i potrebi za racionalnim, dokumentovanim razumevanjem prošlosti, oslobođenim emocionalnih tereta.
- Ako se oslobodimo predrasuda i stereotipa, možemo racionalno analizirati i partizanski i četnički pokret, bez ideoloških sukoba - poručuje Vranješ.
Knjiga Umivanje prevratnika donosi analitički pristup i predstavlja značajan doprinos ne samo proučavanju kinematografije, već i kolektivne istorijske svesti, nudeći prostor za nove perspektive u razumevanju jugoslovenske prošlosti, a prema rečima autora, namenjena je prevashodno studentima i naučnoj, a potom i široj javnosti.
Ostavite komentar