LJUBAV KAO KOMPAS: NEMANJIN SVET U KRUGU PORODICE I PRIJATELJA IZ DNEVNOG BORAVKA (PROJEKAT „BRUSKE PČELICE“)

Tekst/foto: M.Alar 21-10-2025

U Brusu, u okviru Udruženja MNRL „Pčelica“, funkcioniše Dnevni boravak – mesto ispunjeno prijateljstvom, kreativnim radionicama i iskrenim osmesima. Među korisnicima koji ovde nalaze sigurnost i podršku je i Nemanja Perić, tridesetjednogodišnji mladić vedrog duha, koji od detinjstva živi sa neurološkim i psihičkim teškoćama. Njegov svet osvetljava toplina porodice i ljubav zaposlenih u Dnevnom boravku, dok svakodnevno savladava izazove i pronalazi radost u aktivnostima sa drugarima.

- Sviđa mi se u boravku. Volim da se družim sa drugarima, igram kvizove, volim da crtam i da bojim. Idemo na izlete i izložbe. Ja volim da idem na ekskurziju - kaže Nemanja, opisujući koliko mu znače dani provedeni u okruženju koje ga prihvata bez rezerve.

U Dnevnom boravku se, pored kreativnih, edukativnih i drugih radionica i aktivnosti, sa puno pažnje pristupa i obeležavanju praznika. Korisnici se raduju novogodišnjim, božićnim i uskršnjim danima, a posebno ih veseli vreme rođendanskih proslava kada priređuju žurku uz tortu, posluženje i pesmu. Ove aktivnosti ne samo da razvijaju kreativnost i socijalne veštine, već i osiguravaju da svaki korisnik oseća pripadnost i ljubav. Nemanjina majka, Biljana Perić kaže da za njih puno znači postojanje jednog ovakvog prostora u kome je svaki dan pažljivo isplaniran.

- On se raduje da dođe ovde, voli da provodi vreme u Dnevnom boravku. Ovde oseća sigurno i opušteno.

Nemanja već tri decenije živi sa epilepsijom, dijagnozom koju je dobio sa nepunih 5 godina. Tokom puberteta, suočava se i sa dodatnim izazovom – psihičkim tegobama koje dodatno komplikuju njegovo odrastanje. Njegova majka, Biljana, danas se sa emocijama priseća tog perioda: prvih godina ispunjenih neizvesnošću, brigom i strahom, ali i dubokom porodičnom povezanošću koja im je pomogla da zajedno prođu kroz najteže trenutke.

- Sa četiri i po godine ustanovljena mu je prva dijagnoza i od tada je počelo njegovo lečenje. Negde na polovini puberteta javio se i taj psihički problem. Važno je bilo da se on stabilizuje. I pored terapije, epi napadi nisu prestali, iako mu je tokom godina terapija menjana i prilagođavana. Sada je u fazi primene novog leka. U tim prvim danima najveću podršku sam imala od svog brata, jer sam sa njim delila strahove i brige. Tu su mi takođe bili podrška suprug, svekrva i svekar, kaže Biljana.

Još od detinjstva, a i danas, Nemanja se suočava sa brojnim izazovima u odnosima sa vršnjacima. Retko je nailazio na razumevanje i prihvatanje – ne samo među decom, već i među odraslima iz šireg okruženja. Nakon završenog petog razreda, njegova majka donosi odluku da ga ispiše iz redovne škole i upiše u Školu za osnovno i srednje obrazovanje “Veselin Nikolić” u Kruševcu, gde je Nemanja završio i srednju školu, smer cvećar-vrtlar.

Nemanjina porodica igra ključnu ulogu u svakodnevnom životu. Ima dve mlađe sestre. Jedna je tri godine mlađa i provodila je puno vremena sa njim, razumevajući ga i bodreći, dok je druga sestra 12 godina mlađa. Posebno je vezan za svoju sestričinu Dašu, koja ima dve i po godine i koja uvek stoji uz njega i podržava ga.

- Ja bih voleo da budem kao sva druga deca. Da ne pijem lekove. Majka je najviše uz mene i otac, sestre, zetovi. Ja ih puno volim.

Kada nije u boravku, Nemanja vreme provodi sa porodicom, uz računar i telefon, voli da gleda kaubojske filmove, a tokom leta voli da boravi u dvorištu, igrajući se sa psom i mačkama. Zbog mogućih epi napada roditelji ga ne uključuju u poslove.

- Mi njega vodimo svuda sa nama. Kući imamo baštu, domaće životinje, kupinjak. Zbog njegovih napada, mi ga nismo uključivali u rad, jer ne znamo u kom trenutku može da dobije napad. On se igra sa životinjama. On bude dobar…tako mi funkcionišemo – priča nam Biljana.

Nemanjin svakodnevni život oblikuju ljubav, podrška porodice i posvećenost zaposlenih u Dnevnom boravku, koji mu pomažu da lakše savladava izazove i pronalazi radost u malim, običnim trenucima. Za njegovu majku Biljanu, ljubav je oduvek bila temelj svega - pokretačka snaga kroz sve teškoće. Iako život nije uvek lak, osmesi na njihovim licima govore o istrajnosti, bliskosti i poverenju koje su godinama gradili. U toj ljubavi i svakodnevnom zajedništvu, njihov svet ostaje ispunjen – iskrenom radošću, tihom snagom i sigurnošću koju donosi saznanje da nisu sami.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar