ĆIĆEVAC – ČUVAR STAROG POMORAVLjA I SVEDOK VEKOVA
Ćićevac, varoš u samom srcu Pomoravlja i sedište istoimene opštine u Rasinskom okrugu, prema popisu iz 2022. godine broji 3.902 stanovnika. Ipak, brojke ne govore dovoljno o ovom mestu. Ono nije tek tačka na geografskoj karti, već simbol trajanja, otpora i istorijske dubine koja seže vekovima unazad.
Prema predanju, Ćićevac je dobio ime po starosedeocima, plemenu Ćićena koje je naseljavalo ove prostore baveći se stočarstvom. Veruje se da je prvobitno mesto nosilo naziv Ćićenac, ali je vremenom, po ugledu na obližnji Kruševac, dobilo današnje ime. Sudbina Ćićena vodila ih je daleko - jedan deo se, kažu legende, iselio sve do Istre, pod planinu Učku, gde je po njima čitav kraj prozvan Ćićarija. Njihovo ime, ipak, najduže je preživelo ovde, u srcu Srbije.
Iako starog porekla, Ćićevac je u velikoj meri doseljeničko naselje. Samo se za mali broj porodica na okolnim pobrđima veruje da su starosedeoci. Prvi poznati doseljenici došli su sa Kosova 1710. godine, a za njima su pristizale nove porodice tokom XVIII i XIX veka, donoseći svoj govor, običaje i verovanja. Tako je stvoren prepoznatljiv spoj različitih korena koji i danas daje poseban pečat lokalnom duhu.
Posle pada Kruševca pod tursku vlast 1455. godine i Ćićevac je podelio njegovu sudbinu. Vekovima kasnije, u januaru 1806. godine, mesto je prvi put oslobođeno u Prvom srpskom ustanku, kada su mnogi Ćićevčani pristupili Karađorđevim ustanicima. Ustankom u ovom kraju rukovodio je knez Tomić Milić iz Ražnja, koji je, nakon propasti ustanka, ubijen na brdu Mečka 1813. godine. Iako Drugi srpski ustanak nije direktno zahvatio ove krajeve, mnogi meštani su se dobrovoljno pridružili borbama za slobodu.
Hatišerifom iz 1833. godine, ćićevački kraj je ušao u sastav kneževine Srbije i time konačno oslobođen turskog jarma. U kasnijim decenijama, Pomoravlje je opet bilo poprište borbi - u Srpsko-turskom ratu 1876. godine Osmanlije su, nakon povlačenja srpske vojske, spalile selo Trubarevo, a narod se sklonio u zbeg po Mojsinjskim planinama.
Tokom Balkanskih i Prvog svetskog rata, mnogi mladići iz ovog kraja položili su život za otadžbinu. Njihova imena danas stoje uklesana na spomen-obeležjima u gotovo svakom selu opštine. U Drugom svetskom ratu, Ćićevac je ponovo bio svedok nemirnih vremena. Posle aprilskog sloma Jugoslavije 1941. godine brojni vojnici iz ovog kraja zarobljeni su i odvedeni u logore širom Nemačke. U leto te godine ovde je formirana četnička četa Koste Pećanca, koja je delovala do 1942, a potom i jedinice Dragoljuba Mihailovića. Sa druge strane, partizanski odredi su izvodili diverzantske akcije - najpre na mostu kod Braljine, a potom i na pružnom mostu na Jovanovačkoj reci. Prelomni trenutak bio je 1944. godine, kada su partizani na Bukoviku odneli pobedu nad četnicima, nakon čega je veliki broj boraca prešao u njihove redove.
Posle rata, Ćićevac je ušao u sastav Ražanjskog sreza, sve do 1957. godine, kada je administrativno postao sedište sopstvene opštine. Tada je obuhvatio i naselja: Pločnik, Pojate, Lučinu, Stalać, Grad Stalać, Mrzenicu, Braljinu, Trubarevo i Mojsinje – prostor koji i danas čini jedinstvenu celinu.
Današnji Ćićevac je tiha varoš, ali pod njenim kaldrmama i u pričama meštana živi vekovna istorija. Od stočara Ćićena do savremenih generacija, ovo mesto je simbol postojanosti, identiteta i naroda koji je umeo da preživi sve bure, a da pritom ostane svoj.
Ovaj tekst je deo projekta koji „Pobeda“ realizuje u saradnji sa Opštinom Ćićevac, a u okviru projekta kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Ćićevac.
















Ostavite komentar