OD BAZENA DO ATLETSKE STAZE
Kruševac ima razlog da bude ponosan – među nama rastu mladi sportisti čiji rezultati prevazilaze granice grada, a njihova energija i posvećenost inspirišu sve oko njih. Dvoje od tih mladih talenata su Bogdan Aranđelović, plivač, i Natalija Vojinović, atletičarka. Iako se bave različitim sportovima, oboje imaju jednu zajedničku osobinu – neverovatnu upornost i ljubav prema onome što rade.
Petnaestogodišnji Bogdan Aranđelović već više od jedne decenije živi u ritmu vode, treninga i takmičenja. Sa svega četiri godine krenuo je na bazen, a već sada iza sebe ima trocifren broj medalja osvojenih na lokalnim, republičkim i međunarodnim takmičenjima.
- Bavim se plivanjem od četvrte godine. Otac me je tada stavio u bazen i video da imam potencijal, pa sam nastavio. Sad imam 15 godina, što znači da već skoro 11 godina treniram – kaže Bogdan.
Taj trud se isplatio – Bogdan iza sebe ima više od 400 medalja i nekoliko pehara za najuspešnijeg takmičara.
- Osvajao sam zlatne medalje na republičkim takmičenjima u disciplini 50 metara kraul, a ove godine sam učestvovao i na svetskom prvenstvu na Zlatiboru, gde sam uspeo da stignem do finala.
Filane na Zlatiboru Bogdan za sada smatra najvećim uspehom u sportskoj karijeri, a njegovi planovi vode preko okeana:
- Planiram odlazak u Ameriku za par godina, da tamo plivam za koledž. Već su me više puta zvali, i trener bi voleo da odem jer su tamo najbolji uslovi i najbolji plivači – pojašnjava i dodaje da plivanje za njega nije samo sport – to je način života, disciplina i briga o zdravlju:
- Plivanje je dobro za razvijanje tela i za zdravlje srca. Svakog dana treniram jednom, ali kad idem posle podne u školu, onda treniram ujutru i uveče. Kad sam u prepodnevnoj smeni, ne stižem ujutru, pa idem uveče. Sve može da se postigne kad se dobro organizuješ.
Iako mu je trening prioritet, trudi se da postigne sve:
- Da, mislim da uspevam. Toliko ne učim, ali kad slušam u školi i zapamtim – to je to. Treninzi su mi najbitniji – dodaje ovaj uspešni sportista.
Na pitanje šta bi poručio mlađima koji tek traže svoj sport, odgovara jednostavno i iskreno:
- Plivanje je dobro za razvijanje tela, ali i za zdravlje srca. I najbitnije je da se osećaš dobro, da ti prija. Ja uvek osvojim neku medalju, ne mora uvek da bude zlatna, ali uvek dođe nešto – kaže Bogdan.
S druge strane, Natalija već 11 godina trenira atletiku, a ljubav prema ovom sportu pojavila se još u detinjstvu:
- Počela sam sa sedam godina. Bila sam živo dete, stalno sam trčala, i mama me je upisala na atletiku. Od tada nisam prestala – ostala je ta ljubav prema sportu – sa osmehom priča ova mlada devojka i dodaje da ju je atletika naučila šta znače rad i istrajnost, što i rezultati potvrđuju:
- Bila sam prva na Prvenstvu Srbije u dvorani, a na Balkanijadi za mlađe juniore osvojila sam treće mesto, takmičeći se sa devojkama starijim od sebe – kaže sa ponosom i dodaje da joj je ta medalja sa Balkanijade posebno draga.
- Nisam to očekivala, nisam u tom periodu trenirala kao inače, ali se ipak desilo. To mi je bilo veliko iskustvo i jedan od najdražih trenutaka do sada – ističe ona, ali i poručuje da njeno vreme tek sledi i da će medalje, za koje i ne zna koliko tačno ima, tek uslediti.
Na pitanje koliko su talenat i upornost važni, Natalija kaže:
- Mnogo više znači upornost. Trener uvek kaže da imam dosta talenta, ali bez upornosti i truda talenat nema smisla. Najbitnije je da voliš to što radiš.
Iako joj je dan ispunjen školom i treninzima, sve postiže uz dobru organizaciju.
- Svakog dana treniram. Leti, kad imamo raspust, i zimi tokom pauze, znam da treniram i dva puta dnevno. Zimi nemamo najbolje uslove u Kruševcu, pa idemo u Beograd. Ali sve se može kad se hoće. Škola i sport moraju da budu usklađeni – kad dobro planiraš vreme, sve stigneš – poručuje Natalija.
Naravno, kao i u svakom sportu, ima i padova:
- Pošto se bavim skokom u vis, to je tehnička disciplina i padovi su sastavni deo. Dešavaju se i najboljima. Meni su ti padovi više pomogli nego odmogli – nauče te nečemu, podstaknu te da sledeći put budeš bolji – ističe ona i dodaje da, iako je u tim trenucima osćala jako razočarenje i tugu, ništa u svojoj karijeri ne bi menjala.
Kada govori o tome zašto bi preporučila atletiku mlađima, njene reči pokazuju koliko je voli:
- Atletika nije samo trčanje – ima skokova, bacanja, mnogo disciplina. To je bavljenje celim telom, jedan pravi osnovni sport. Ne zove se džaba kraljica sportova. Svako može da pronađe nešto što mu se sviđa – poručuje ova uspešna atletičarka.
Bogdan i Natalija su među najuspešnijim mladim sportistima Kruševca i dobitnici su priznanja Saveza za školski sport grada Kruševca. Njihovi rezultati pokazuju koliko mladih u našem gradu živi sport svakog dana – između škole, treninga, takmičenja i snova. Kroz njihove priče, najbolje se vidi ono što projekat „Mladi Kruševljani – talenti koji oblikuju budućnost našeg grada“ želi da istakne: da se uspeh ne meri samo medaljama, već svakim danom kad neko mladi ustane ranije zbog treninga, vrati se kasno posle takmičenja, i sutra ponovo dođe u školu sa osmehom.
Ostavite komentar