Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Varvarinu predstavlja jedno od najvrednijih duhovnih i kulturno-istorijskih zdanja u temnićkom kraju. Podignuta 1824. godine zaslugom temnićkog kneza Milete Radojkovića, uz podršku srpskog kneza Miloša Obrenovića i veštinu graditelja Cincara, ova svetinja i danas svedoči o vremenu oslobođenja Srbije i narodnom preporodu posle vekovnog ropstva.
Hram je podignut na mestu stare, porušene crkve, čije je postojanje ostalo u narodnom sećanju pod nazivom „Crkvište“. Po predanju, knez Miloš je, prilikom jednog dolaska u Varvarin, zatekao veliki broj ljudi okupljenih baš na tom mestu. Na pitanje zašto se tu okupljaju, meštani su mu odgovorili da se na tom prostoru nekada nalazila crkva. Usledio je njegov kratak, ali istorijski značajan nalog: „Ovde ponovo podići hram“. Tako je nastala današnja crkva, koja je 1859. godine proširena i dobila zvonik sa tri zvona - malim, srednjim i velikim.
Po kazivanju starih Varvarinaca, još u ranijim vekovima na ovom prostoru postojala je Bela Crkva, o kojoj piše austrijski oficir i obaveštajac Josif Pavle Miteser. Po toj crkvi, kažu, i danas živi toponim Bela Crkva, a njeno ime opevano je u narodnoj pesmi koju je zabeležio Milan Đ. Milićević:
„Uz Moravu, moja braćo draga,
Bela Crkva dika devojačka...”
Hram Uspenja Presvete Bogorodice izdiže se na prostranom, blago uzdignutom platou, sa koga se pruža pogled na Veliku Moravu. Nekadašnja porta, velika i ograđena visokim zidom, delimično je sačuvana, a i danas se vide ostaci ulazne kapije sa dva kamena stuba, kao i drvo-zapis, spomenik junaku Jovi Kursuli podignut na stogodišnjicu Varvarinske bitke, te stari bunar koji je ostao van sadašnje ograde. Posle Drugog svetskog rata, deo porte pretvoren je u gradski park u kome su postavljene biste narodnih heroja.
Sa jugozapadne strane crkve nalaze se stare nadgrobne ploče iz XIX veka, a u blizini je i staro varvarinsko groblje. Na zapadnoj fasadi hrama uklesane su tri spomen-ploče - dve mermerne i jedna od crnog granita - sa imenima palih ratnika u Prvom svetskom ratu. Sa južne strane hrama nalazi se porodična grobnica kneza Milete Radojkovića, ustaničkog vojvode, jednog od najistaknutijih savetnika kneza Miloša i najzaslužnije ličnosti za donošenje Sretenjskog ustava.
Prema šematizmu mitropolita Mihaila iz 1874. godine, varvarinska crkva je „podignuta 1824. godine, od tvrdog materijala, sa tri parohije - varvarinskom, katunskom i bošnjanskom“. U šematizmu iz 1795. godine pominju se i imena sveštenika Mihaila Milićevića i Lazara Popovića, što svedoči o kontinuitetu duhovnog života u ovom kraju i pre podizanja sadašnjeg hrama.
Istorijski dokumenti potvrđuju i finansijsku podršku kneza Milete Radojkovića. U delu „Finansije i ustanove obnovljene Srbije“ autora Mite Petkovića zabeleženo je da je 5. juna 1824. godine knez Mileta, preko svog pisara Živka, izdvojio 1.395 groša za izgradnju varvarinske crkve.
Danas, više od dva veka kasnije, hram Uspenja Presvete Bogorodice ostaje jedan od najlepših primera sakralne arhitekture XIX veka, ali i simbol duhovnog jedinstva, istorijskog pamćenja i kulturnog identiteta Varvarina. Ova svetinja nad Moravom nije samo spomenik prošlosti – ona je živi svedok vremena, čuvar korena i mesto gde se susreću vera, istorija i umetnost u najčistijem obliku.
Ovaj tekst je deo projekta koji „Pobeda“ realizuje u saradnji sa Opštinom Varvarin, a u okviru projekta kojim se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Varvarin.















Ostavite komentar