HRAM SVETOG PROROKA ILIJE U OBREŽU: SVEDOČANSTVO NARODNE SLOGE I KULTURNOG NASLEĐA

Nikola Petrović 30-01-2026

Selo Obrež kod Varvarina početkom XX veka postalo je jedan od najboljih primera narodne inicijative i zajedničkog rada na podizanju crkve - hrama Svetog proroka Ilije koji i danas predstavlja centralno mesto duhovnosti i kulture u ovom pomoravskom selu.

Prve ideje o izgradnji bogomolje javile su se još 1875. godine, ali je meštanima tada dozvoljeno da podignu samo kapelu. Istinski zamah započeo je tek 1899. godine, kada su predsednik opštine obreške Mata Milenković i sveštenik Božidar Milenković organizovali narodno okupljanje na kom je čitavo selo podržalo izgradnju crkve. Tada je urađen i prvi plan hrama, sakupljeno 4.000 dinara dobrovoljnih priloga i izabran crkveni odbor od deset članova. Za izvođača radova angažovan je Branislav Peraf.

Na inicijativu meštana, a uz posredovanje paraćinskog trgovca Dimitrija Mladenovića, dobijeno je i odobrenje tadašnjeg Mitropolita Inokentija za podizanje crkve, a ne samo kapele, što je bio jedan od glavnih zahteva meštana Obreža. Radovi su svečano započeli 1. maja 1901. godine, a već 19. septembra iste godine hram je bio sazidan pod nadzorom Mitropolitove komisije.

Unutrašnji radovi završavani su u fazama. Tišlerski radovi okončani su 1. januara 1902, a ikone su poručene u beogradskoj radionici “Marković i Pavlović”. Ikonostas je postavljen 19. jula iste godine, rađen u duborezu, a delo je ruku Dragutina Stojanovića iz Varvarina. Iako se o radionici zna malo, kvalitet izrade svedoči o školovanim slikarima. Istraživanja dovode u vezu ovu umetničku celinu sa Milutinom Bl. Markovićem, školovanim u Moskvi i Kijevu i Dragoljubom Pavlovićem, poznatim ikonopiscem i ratnim fotografom.

Crkva je osvećena 27. avgusta 1907. godine u prisustvu Mitropolita Nikanora. Obrež je ubrzo dobio i svoj polilej, poklon Sofije Smederevac iz 1924. godine, a u hramu je postavljena i spomen-ploča poginulim u ratovima 1912–1918.

Prema podacima sa terena, 1970. godine na crkvi su izvedene veće prepravke, a dodat je i zvonik po planu građevinskog tehničara Đorđa Vasića iz Beograda. Radovi su trajali do 1972, a crkva je ponovo osveštana 2. avgusta 1973. godine.

Hram je jednobrodni, bez kupole, sa trokonhosnom osnovom i pet parova pilastera koji nose lukove polukružnog svoda. Glavni ulaz nalazi se sa zapadne strane, a unutrašnjost je jednostavna, sa dominantnim ikonostasom visokog tipa. Ikone su raspoređene u tri zone: u centralnom delu ističu se predstave proroka Ilije, Bogorodice sa malim Hristom i Isusa Hrista sa Jovanom Krstiteljem, dok se u višim zonama nalaze praznične ikone i likovi apostola.

Posebnu vrednost predstavlja činjenica da je tokom rata hram ostao bez zvona, koje su odneli austrougarski vojnici. Novac za novo zvono 1937. godine donirao je čuveni protoprezviter Božidar Milićević, senator Kraljevine Jugoslavije, a zvono je posvećeno omladini i školi u Obrežu.

Crkva u Obrežu danas čuva vredne ikone, liturgijske predmete i spomen-ploče koje predstavljaju značajan deo lokalnog kulturnog nasleđa. Ikone iz radionice “Marković-Pavlović” izdvajaju se kao umetnička dela od nacionalnog značaja, svedočeći o visokom kvalitetu crkvenog slikarstva početka 20. veka. Hram je kompletno freskopisan, uz blagoslov Njegovog preosveštenstva Arhiepiskopa i Mitropolita kruševačkog dr Davida i uz odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu, imajući u vidu da je pod zaštitom države. U hramu Svetog proroka Ilije u Obrežu nalazi se i freska male Milice Rakić, koja je stradala 1999. godine u Beogradu tokom zločinačke NATO agresije na SRJ.

U crkvenoj porti nalazi se i stara crkvena kuća sa tremom, kao i parohijski dom podignut u duhu moravske tradicije sredinom 20. veka.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar