DANAS JE SVETI ĐORĐE

D. K. 16-11-2026

Sveti Đorđe,koga pravoslavna crkva i vernici proslavljaju danas je jedna od najvećih i najbrojnijih srpskih slava. Patron je Sabornog Hrama Svetog Đorđa u Kruševcu, proslavlja se Svetom Liturgijom i osveštavanjem slavskih kolača i žita. Rođen u Kapadokiji, od bogatih i blagočestivih roditelja, visoki oficir Cara Dioklecijana, Sveti Đorđe, pretrpeo je žestoka mučenja zbog vere u Hrista, za Koga je stradao 303. godine. Ovo je dan molitvenog sećanja na Prenos Moštiju Svetog Đorđa iz Nikomidije u grad Lidu Palestinsku. Sveti Car Konstantin podigao je u Lidi, Gradu severno od Svetog Grada Jerusalima - veličanstveni Hram i tu, po Svetiteljevoj želji behu prenesene Njegove Mošti. Sveti Đorđe je danas poštovan kao zaštitnik mnogih država i gradova u Evropi, profesija i organizacija. Poštovan je i kao zaštitnik konjice, vitezova i viteštva i krstaških pohoda. Srbi su Svetom Đorđu posvetili mnogo manastira i crkava, ima ih više od 370, među kojima su manastir Đurđevi stupovi koji je zadužbina Stefana Nemanje, manastir u Starom Nagoričanu koji je zadužbina kralja Milutina, Temska, Kastaljan, Vraćevšnica, Bogovađa, crkva na Oplencu, koja je mauzolej Karađorđevića, crkva na Ćipuru koja je zadužbina kralja Nikole I Petrovića Njegoša, Saborna crkva u Novom Sadu, crkva u Temišvaru, Saborni hram u Prizrenu, crkva u Bijeljini, manastir Đurđevi Stupovi kod Berana, koji je zadužbina Prvoslava, bratanca Stefana Nemanje i mnogi drugi. Deo moštiju Svetog Đorđa se do kraja 17. veka nalazio u manastiru Đurđevi Stupovi, kada ga Turci pljačkaju i ruše. Od kraja 19. veka one počivaju u crkvi Svetog Prokopija u Prokuplju, pored moštiju Svetog Prokopija, a Sveti Đorđe se danas obeležava kao slava mnogih Prokupčana. Mošti je doneo Mile Pešić u kovčežiću u kom se nalazi šaka Svetog Đorđa i deo kože glave sa plavim uvojcima. Pešići su čuvali mošti i zavetovani su da ih predaju najbližoj crkvi, čim se Srbija oslobodi od Turaka.

Prikaz Svetog Đorđa kao konjanika koji kopljem probija aždaju jedan je od njegovih najčešćih predstava u hrišćanskoj ikonografiji. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala" brojne nevine hrišćane, a kojoj je Sveti Đorđe mučeničkom smrću zadao smrtni udarac. Na tom prikazu se, pored njega, malo dalje nalazi jedna ženska figura u gospodskom odelu kako stoji. Smatra se da je žena koja je na ikoni zapravo carica Aleksandra koja je poverovala u Isusa Hrista, i da ona simbolizuje ranu hrišćansku crkvu.

Pobeda koju je Sveti Đorđe odneo nad aždajom je u stvari prekid progona hrišćana, deset godina posle njegove smrti.

Srpske epske pesme vekovima su prenosile legendu o tome kako je sveti ratnik pogubio zmaja iz jezera kraj tvrđave grada Trojana i spasao ćerku gospodara grada. Sredinom 19. veka ti drevni stihovi postali su česta tema slavista koji su se divili narodnoj mašti. Zato je pravu senzaciju izazvao 1859. putopis ruskog diplomate Aleksandra Giljferdinga kome su na putovanju preko Peštera stanovnici visoravni pokazali zidine mitskog Trojana, na istoimenom planinskom vrhu. Najčudnije je to što na Pešteru jednu razvalinu nazivaju Trojan-gradom. Oko tog Trojana narod je fokusirao legendu o Svetom Georgiju. Pod gradom se nalazi malo jezero. Iz njega je izlazila aždaja i proždirala device iz cele okoline, dok nije došao red na kći bana Trojanskoga. Onda se je pojavio Sveti Đorđe, ubio aždaju i oslobodio devojku. Svake godine na Đurđevdan Arnauti-muslimani iz cele okoline i mnogi Srbi hrišćani dolaze na jezero pod Trojan-gradom da prinesu žrtvu Svetom Đorđu. Sveti Đorđe je bio zaštitnik Nemanjića. Po predanju, on je zaslužan za stvaranje nemanjićke Srbije. Kad su ljubomorna braća okovala i zatočila Stefana Nemanju u pećinu, ovaj se molio svetom Đorđu da ga oslobodi. Nemanja se našao na slobodi, postao je veliki župan, utemeljio je moćnu državu i podigao Đurđeve stupove 1170. godine koji su posvećeni Svetom Đorđu i u kome su se jedno vreme čuvale mošti svetitelja sve do turskog razaranja 1689. Car Dušan je 1330. pobedio bugarskog cara Šišmana u bici kod Velbužda. Car Šišman je sahranjen u manastirskoj crkvi Svetog Đorđa kod Starog Nagoričana u današnjoj Severnoj Makedoniji, koju je podigao Dušanov deda kralj Milutin Nemanjić. U toj crkvi nalazi se freska na kojoj je kralj Milutin prikazan kako daruje crkvu Svetom Đorđu koji je zaštitnik njegove porodice.

Brankovići su slavili ovu slavu i freske Svetog Đorđa se mogu videti u njihovom ktitorskom manastiru na Svetoj Gori – Esfigmenu. Sveti Đorđe je i krsna slava srpske dinastije Petrović-Njegoš. U manastiru Hilandar postoji kula (pirg) u kojoj se nalazi mala crkva Svetog Đorđa na vrhu. Tu je Sveti Sava spavao kada je došao u Hilandar i tu je podigao crkvicu. Kulu je kasnije obnovio Skenderbegov otac. Sveti Đorđe se smatra i zaštitnikom Rusije, pa se svetitelj i danas nalazi na grbu Rusije i Moskve.

Poštovanje i veru u Svetog Đorđa nisu zaboravili ni mnogi muslimani sa ovih prostora, oni koji su zbog ekonomskih razloga i danka u krvi prešli u islam. Đurđevdan je 2015. godine uvršten u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Svetitelj je čest motiv i u našoj poeziji i slikarstvu.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar