OBIČAJI U NARODU VEZANI ZA VIDOVDAN

tekst: D. Karajović foto: Marija Alar 27-06-2025

Vidovdan se odvajkada u narodu smatrao praznikom koji simbolično rečeno “otvara oči”. Noć uoči 28. juna kada se uvek i bez pomeranja datuma obeležava Vidovdan ponegde se izvode neki rituali, ali vremenom se i oni gube. Istražujući kako se nekada obeleževao Vidovdan , u šta su ljudi verovali i kakve običaje imali za ovaj veliki verski praznik, a pođednako važan istorijski i kulturni i nacionalne datum svi izvori govore da su ljudi uoči Vidovdana i na sam Vidovdan želeli da vid eono što im je skriveno i nepoznato. Ipak običaj sačuvan do danas je branje trave vidovčice. Neudate devojke izjutra, a u nekim krajevim uveče, beru ovu biljku crvenkastih cvetova, a zatim je stavljaju pod jastuk kako bi im se u snu pojavio budući izabranik. U drugim krajevima ova trava potopi se uoči Vidovdana u vodu , kojom se izjutra na praznik ukućani umivaju, a cilj je da se očuva vid i zdravlje očiju. U našim krajevima na Vidovdan se iznosi zimska odeća, tepisi, vunene tkanine na sunce, kako se tokom zime ne bi ubuđale, a i "da ih vidi sunce i Sveti Vid". Neki iznose i novac uz reči pare na sunce, kako bi se po verovanju finansijska sredstva umnožila. U nekim krajevima ljudi jako paze koga će ili šta videti prvo na Vidovdan- te će im po tome takva biti i cela naredna godina. U nekim selima majstori su ujutru obilazili radionice i govorili : "Oj Vidove, Vidovdan, što ja očima video, to ja rukama stvorio." Ponegde su to govrile i tkalje, pletilje i one žene koje su plele korpe. Ipak, ima i drugih običaja, kako je skoro sva muška populacija izginula na Kosovu polju u čuvenoj borbi sa Turcima u nekim krajevima naše zemlje Vidovdan je dan žalosti, pa je zadržan običaj da se na ovaj dan ne prave slavlja, ne igra i ne peva. Tada se obavezno izlazi na groblje i pale sveće za poginule za slobodu.

Običaja mnogo i raznih, ali jedno je isto Vidovdan je jedan od najvažnijih datuma u postojanju Srba i ono što je najznačajnije da ga i danas u vreme veštačke inteligencije ne zaboravljamo, već proslavljamo dostojno precima i na nauk potomcima, a sve u sećanje za one koji su žrtvovali ono najvrednije, a to je sopstveni život za slobodu.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar